Opis
Knjiga priča 22 autora – navijača s tribina Gradskog vrta i Opus arene u kojima možete upoznati povijest kluba i njegove najveće, ali i najteže trenutke te razumjeti strast navijača NK Osijeka.
Preživljavanje Dragovoljca, rekord stadiona, ratna sezona, europska gostovanja u Bruxellesu, Londonu, Andori, Luzernu, Eindhovenu, ali i manje poznate utakmice koje su ipak nekim navijačima nezaboravne.
Ovo su i obiteljske priče, priče o prijateljstvima, ljubavima i priče o generacijama poveznae bijelo-plavim bojama.
Među Autorima su kroničari kluba – novinari i podcasteri. Također, Među autorima su i članovi Kluba navijača “Bijelo-plavi” i članovi Kohorte.
Svatko od nas pamti svoje prvo gostovanje, to svojevrsno navijačko odrastanje, jedan od sakramenata na životnom putu svih nas koji smo od malih nogu zaraženi ovim klubom.
To jutro smo krenuli s osječkog kolodvora. Vlak je bio krcat. Sjećam se prizora kako se vrtilo šalovima kroz svaki prozor…
Tih posljednjih deset minuta bilo je vjerojatno deset najdužih minuta u životu.
Mislim, na stadionu nikad nisi sam, pogotovo što se zna gdje tko stoji, pa ionako sve oko sebe poznaješ, ali opet si sam.
Od samog početka utakmice stojim iza svojih zastava i sam navijam. Doslovno 10 minuta vičem “VOLIM TE OSJEČE!”, pa pjevam himnu, pa skandiram “OSIJEK, OSIJEK!” I tako redom.
Većina oko mene je skočila, vikala, vrištala i pljeskala. Ljuljala se masa kao želatina, i ja u njoj, skučen, a i snužden.
Atmosfera na stadionu bila je uzavrela, istok pun kao šipak, a svi su nestrpljivo iščekivali početak utakmice. Kakva je to nogometna rapsodija bila!
Nije nas te jeseni bilo puno koji smo pohodili naš stari nogometni hram. Štoviše, bilo nas je sramotno malo. No, osobno sam s utakmica odlazio ponosan, premda mi rezultat u većini njih nije davao povoda za takav osjećaj. No, sve ostalo što su nam dečki tada pružali, jest.
Tribina na kojoj svatko ima svoje nepisano mjesto, gdje pozdravljaš ljude iako ih nikad nisi vidio izvan stadiona…
Nitko nam ne daje praktički nikakve šanse, ali nije Zekić razmišljao o „bunkeru“, makar protivnik bio i desetak puta skuplji i puno iskusniji na međunarodnoj sceni.
Tako da je čovjek prošao skoro 4000 kilometara u kombiju kako bi odspavao na klupi pored stadiona uz umirujući zvuk potoka koji glavni grad Andorra la Vella presijeca na dva dijela.
Točan broj utakmica koje sam pogledao u Gradskom vrtu u 42 godine staža na tribinama nemoguće je izbrojati, ali jedna se desetljećima prepričava u mojoj obitelji…
Tako je to s našim NK Osijekom. Ako nešto sanjaš moraš se naoružati debelim strpljenjem i beskrajno vjerovati.
Sve je pripremljeno za slavlje, umjesto kojeg stiže novi veliki posrtaj.
Prvo sam, zajedno s ekipom s VBK, otkrio Kohortu, jakne „spitfajerice“ (koje su se, naravno, nosile okrenute na drugu stranu, da se vidi narančasta podstava), baklje, transperente, zastave, petarde i glasno navijanje na tadašnjem Jugoistoku Gradskog vrta.
180 stranica / format: 13,8 x 21 cm / meki uvez
